Je li SDP trebao ići u nagodbu sa Slobodanom Ljubičićem ili je stranka mogla naći drugi izlaz iz teške financijske situacije? Koliko će taj sporazum narušiti političku vjerodostojnost SDP-a, tim prije što je aranžiran fotografijom s večere na kojoj su Milan Bandić i predsjednik SDP-a Davor Bernardić?
Pretpostavka političke i organizacijske konsolidacije SDP-a nije moguća bez stabilnih financija koje su također bile krizno mjesto i prije ovog sudskog udara zbog nepodmirenog duga iz jedne davne kampanje. Jednako tako treba prestati sa lošim kriznim komuniciranjem kada se i ako opet dogodi nešto slično. Vjerodostojnost se gradi i čuva na način da se problem rješava na optimalan način, a ne da rješenje problem umnožava. Nadam se da dogovoreni otplatni aranžman otklanja aktualnu financijsku krizu stranke i da ne predstavlja uvod u neke nove dealove koji dodatno mogu ugroziti politički kredibilitet SDP-a. Jedini stolovi za kojima treba dogovarati politike SDP-a moraju biti oni u uredu predsjednika stranke ili u prostoriji gdje zasjeda predsjedništvo.
Koliko ste aktivni u SDP-u?
Predsjednik sam stručnog savjeta stranke za međunarodne odnose i član radne skupine za isto područje. Tu dužnost shvaćam ozbiljno i trudim se osigurati suradnju sa dokazanim nestranačkim ekspertima kako bi pomogli SDP-u i njegovim tijelima u pripremi i donošenju odluka vezanih na međunarodno djelovanje stranke i zemlje u cjelini. O svom radu u Europskom parlamentu nastojim redovito informirati što širi krug stranačke javnosti. Često komuniciram i sa članovima SDP-a angažiranim u lokalnoj samoupravi. Jedni se suočavaju sa problemima koji nadilaze lokalne pa i nacionalne okvire, a s drugima surađujem u realizaciji vlastitih projekata. Nemam drugih stranačkih ambicija i ne sudjelujem u aktualnoj unutarstranačkoj "dinamici", a pogotovo ne u podjelama.
Kako ocjenjujete govor premijera Andreja Plenkovića u Europskom parlamentu i kakvi su mu, po vama, efekti?
Šef hrvatske Vlade bio je tek drugi premijer neke države članice koji je dobio poziv da u novom formatu rasprave o budućnosti EU izloži svoja stajališta pred Europskim parlamentom. Prije njega nastupio je irski premijer Vardkar. Imam dojam da je time iskazan interes da se najprije predstave dvije rubne članice EU neposredno suočene sa zahtjevnim susjedstvom. Irska je u fokusu zbog Brexita jer će 2019. graničiti sa Ujedinjenim kraljevstvom izvan bloka, a Hrvatska sa čak tri zemlje u različitim fazama pristupanja EU: Crnom Gorom, Srbijom i BiH. Nije slučajno istog dana u Parlamentu predstavljena i dugo očekivana Strategija proširenja EU na šest zapadnobalkanskih država. Međutim, nisam primjetio neke šire odjeke premijerovog nastupa u europskim medijima. U njemu nije bilo ničega što bi provociralo nadovezivanje na raspravu. Dobar dio zastupnika u dvorani iskoristio je priliku da plasira svoje svjetonazorske i nacionalne interese, ali bez direktnog referiranja na sadržaj Plenkovićeve prezentacije. Izuzetak su bili uglavnom slovenski zastupnici, šefica Zelenih Keller kao i predsjednik Komisije Juncker. On je raspravu sa hrvatskim premijerom iskoristio kao medij za elaboraciju ili korigiranje vlastite programske agende do kraja mandata iduće godine. Možda je najvrijedniji dio cijele rasprave bila Junckerova nedvosmislena potpora gradnji Pelješkog mosta.
Zamjera mu se što se nije osvrnuo na dolazak Aleksandra Vučića u Zagreb. Kako je njegova ignorancija posjeta predsjednika Srbije doživljena u Strasbourgu?
Političku fakturu za to mu je uručio ni manje ni više nego domaćin rasprave, predsjednik Parlamenta pučanin Tajani. I to na zajedničkoj press konferenciji. Nije to usamljen primjer. Sjetimo se kako je krajem prošle godine i predsjednik Europske pučke stranke Daul, na skupu kojeg je HDZ organizirao u Zagrebu, tijekom obraćanja novinarima, također u prisustvu premijera Plenkovića, čestitao Božić svim građanima BiH. Na primjedbu da se nalazi u Hrvatskoj, Daul je božićnu i novogodišnju čestitku protegnuo na - cijeli Balkan. To samo potvrđuje tezu kako je danas primarni interes Bruxellesa da Hrvatska aktivno sudjeluje u procesima približavanja zapadnobalkanske šestorke EU. Taj interes povremeno ima antipatični ili anegdotalni oblik, ali riječ je o politici koja vakuum, što ga je sama proizvela dugogodišnjom apstinencijom, pokušava sada ispuniti kakvom takvom kompenzacijskom strategijom.
Cijeli razgovor čitajte na linku.
