Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović izazvala je oštre reakcije u Sarajevu zbog tvrdnji o navodnim tisućama boraca skupine ISIL u Bosni i Hercegovini. Postoji li doista sigurnosna prijetnja u opsegu u kojem ona govori te kako takva komunikacija utječe na odnose dviju zemalja?
Razina i kvaliteta komunikacije najodgovornijih dužnosnika bilo koje države, pa time i Hrvatske, mora biti u skladu sa proklamiranom politikom i činjenicama. U ovom slučaju Predsjednica Hrvatske izlazi iz okvira više puta ponavljenog službenog stajališta Zagreba kako je prioritet vanjske politike naše zemlje razvoj dobrosusjedskih i partnerskih odnosa sa BiH. Tome u prilog govori to što Presjednica vrlo osebujno interpretira najnovije izvješće hrvatske Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA) u dijelu o prisutnosti salafista u neposrednom okruženju. Dokument doista spominje desetak tisuća salafista u tom prostoru, ali ih ipak raspoređuje po širem teritoriju jugoistoka Europe. Politička ocjena ugroženosti Hrvatske od terorističkih prijetnji mora biti usklađena sa korektnim tumačenjem relevantnih izvora. S druge strane, većem povjerenju Hrvatske u institucije BiH i boljim bilateralnim odnosima nimalo ne doprinose paušalne ocjene Sarajeva kako su radikalizam u BiH i prijetnje nacionalnoj i regionalnoj sigurnosti u potpunosti stvar prošlosti. Puno toga što se događa na terenu deklasira i takve izjave.
Približava se drugostupanjska presuda Jadranku Prliću i ostalima. Predsjednica je izjavila da će Haaški sud izgubiti kredibilitet ako se potvrdi udruženi zločinački pothvat te je najavila određene aktivnosti ako odluka za Hrvatsku bude nepovoljna. Koliko je ta presuda značajna za Hrvatsku na međunarodnom planu i posebno u odnosima s Bosnom i Hercegovinom, u svjetlu već postojećih neslaganja?
Ne treba zaboraviti da je Hrvatska pozdravila osnivanje Haaškog suda kao instrumenta za utvrđivanje odgovornosti za ratne zločine počinjene na prostoru bivše Jugoslavije. Posebno je donesen i Ustavni zakon o suradnji sa ICTY-em. Međutim, nepravomoćne presude, a pogotovo presude nakon žalbenih postupaka tog Suda, uvijek su utjecale na političko raspoloženje u državama kao i na odnose između država obuhvaćenih djelovanjem Suda. Tako će biti i ovog puta. U ovom slučaju će, osim ishoda suđenja, pojedincima biti jednako važno čuti i obrazloženje presude, odnosno sudsko tumačenje općih okolnosti u kojima su se zločini dogodili. Čini mi se da, na žalost, odnosi između dvije države, ali ni odnosi u samoj Bosni i Hercegovini ovog trenutka nisu dovoljno konsolidirani da bi konačna presuda omogućila zrelo suočavanje sa svim aspektima odgovornosti za počinjene zločine.
Cijeli intervju možete čitati na linku.
