Intervju prenosimo u cijelosti.
Kako tumačite vijest iz UN-a da su Sjedinjene Države zatražile da Srbija Kosovu izruči sve one koji su bili umiješani u organizaciju i izvedbu napada u Banjskoj na sjeveru Kosova?
– Činjenica da je UN intervenirao u Banjskoj, uz zahtjev SAD-a da Srbija izruči osobe povezane s napadom na kosovske policijske službenike 24. rujna, pokazuje da traje ozbiljan međunarodni pritisak na Srbiju da surađuje u istrazi. Osim toga, Europski parlament donio je rezoluciju koja poziva države članice EU-a na usvajanje ciljanih sankcija protiv aktera u Srbiji povezanih s ovim terorističkim napadom. Bio sam glavni pregovarač u izradi te rezolucije. EP također traži da EU zamrzne sredstva namijenjena Srbiji ako istrage pokažu da su bili izravno uključeni u napad u rujnu ili ranije nasilne incidente u svibnju, ili ako srpske vlasti odbiju potpunu suradnju. Teško je povjerovati da premijerka Brnabić, a pogotovo predsjednik Vučić, nisu bili obaviješteni o događajima na Kosovu. Kosovski premijer Kurti također traži izručenje i pravdu za one umiješane u incident, nastojeći utvrditi odgovornost za nasilje na teritoriju Kosova. U ovom su slučaju očito potrebni međunarodni pritisci kako bi se riješili konflikti, postigla sigurnost i jamčila pravda na Kosovu.
Može li Vučić s obzirom na javno mnijenje u Srbiji uopće pristati na tako nešto?
– Situacija mu se dodatno komplicira jer namjerava raspisati izbore u prosincu. On stalno traži ravnotežu između očuvanja odnosa sa Srbiji važnim partnerima i potrebe za stranim novcem. Iako Srbija održava bliske odnose s Rusijom i Kinom, oslanjanje isključivo na njih nije održivo, posebno s obzirom na sve veće ekonomske potrebe i projekte u zemlji, kao i činjenicu da su članice EU-a i posebno Njemačka glavni strani investitori u Srbiji. Moguće je zamisliti situaciju u kojoj bi Vučić bio prisiljen na suradnju i izručenje jer financijska pomoć iz EU fondova ključna je za napredak Srbije, a odbijanje suradnje u istrazi moglo bi još negativnije utjecati na ionako zamagljenu perspektivu članstva u EU-u. Poznajući njegov nastup, za očekivati je igrokaz u kojem opet od sebe čini žrtvu, ali i odrađuje ono što bi trebao ionako učiniti, a to je izručenje Radoičića i jataka.
Koliko Srbija ima pravo u svom pozivanju na Rezoluciju UN-a 1244 koja po njihovoj verziji govori o tome da je Kosovo dio Srbije?
– Srbija Rezoluciju UN-a 1244 često koristi u raspravama kao pravnu osnovu za tvrdnje da je Kosovo dio njenog teritorija. Međutim, ona nije navela da je Kosovo dio Srbije, ali nije ni izričito priznala neovisnost Kosova. Stoga, različite strane koriste jezik i kontekst te rezolucije kako bi podržali svoje pozicije. Srbija tvrdi da se iz nje može izvući zaključak da je Kosovo i dalje njen teritorij, dok mnoge zemlje, uključujući Sjedinjene Američke Države i većina članica EU-a, priznaju neovisnost Kosova i ne vide Rezoluciju 1244 kao prepreku tom priznanju. Osim toga, Međunarodni sud pravde objavio je kako kosovska deklaracija o neovisnosti iz 2008. ne krši međunarodno pravo. U tom kontekstu, iako se povremeno pozivaju na Rezoluciju 1244, obje strane su svjesne da će konačno rješenje statusa Kosova zahtijevati međunarodni konsenzus i poštovanje prava svih zajednica na Kosovu.
Koliko je destabilizaciji Kosova pridonijela i politika Albina Kurtija čija vlast uhićuje Srbe u nekim slučajevima i s prilično čudnim objašnjenjima, a ponekad i na pretjerano nasilan način?
– Iako je u situaciji izbijanja nemira nakon proglašenja rezultata na lokalnim izborima u većinski srpskim općinama na sjeveru Republike Kosovo bilo potrebe za taktičnijim postupanjem, realna je ocjena kako Kurtijeva vlada nastoji konzistentno provoditi zakone i očuvati sigurnost zemlje.
Traje i rat u Ukrajini. Kako ovi događaji u Izraelu utječu na tijek tog rata?
– Ono što zasigurno možemo reći jest da Rusiji svakako odgovara otvaranje bilo kojeg novog kriznog žarišta koje odvlači pažnju javnosti i preusmjerava institucionalne i financijske resurse zapadnih saveznika s rata u Ukrajini. Inače, Rusija ima povijest, ako ne izravnog podržavanja, barem toleriranja Hamasa i održavanja odnosa s njima. Za razliku od mnogih zemalja koje su i vojno i političko krilo Hamasa proglasile terorističkim organizacijama, Rusija nije učinila ni jedno ni drugo. Zbog svojih političkih interesa u regiji, Rusija je pokušavala izmiriti razlike među palestinskim organizacijama, no zanimljivo je da je Hamas tu bio daleko manje poslušan, pa su 2019. u Rusiji odbili potpisati jednu zajedničku izjavu. Iako je Hamas u napadima u pojasu Gaze koristio i rusko oružje, nije poznata neka izravna poveznica između Hamasova napada i ruskog uplitanja, što ne znači da ona ne postoji.
Na desnoj strani srpske političke scene, ali i u nekim drugim opcijama Vučića se smatra čovjekom zapada koji mu je 2012. navodno pomogao da dođe na vlast kako bi predao Kosovo Albancima. S jedne strane to zaista izgleda kao teorija zavjere, ali s druge zaista jest činjenica da su u 11 godina Vučićeve vlasti Srbi na sjeveru Kosova radikalno razvlašteni i da su ovlasti koje su imali prebačene Prištini. Što mislite o tome?
– Vučić je provodio politiku koja nije priznavala neovisnost Kosova, ali se istovremeno formalno zalagala za normalizaciju odnosa između Beograda i Prištine. Ovaj proces, koji je uključivao i Briselske sporazume, usmjeren je na postizanje kompromisa između dvije strane. Kroz te sporazume, neka ovlaštenja su prenesena na lokalne vlasti na Kosovu, čime se pokušalo poboljšati život građana na tom teritoriju. Međutim, mnogi Srbi na sjeveru Kosova su se osjećali napuštenima i razočaranima ovim procesom. Često je odsustvo institucija civilne vlasti zamjenjivalo djelovanje različitih kriminalnih i paravojnih skupina. Kurti pak nastavlja provoditi politiku jačanja kosovskih institucija, u kojoj bi trebala biti zajamčena i manjinska prava srpske zajednice na Kosovu, no nepopustljivost oko nekih zahtjeva kosovskih Srba, koji su zadirali u obilježja državnosti Kosova stvorila je dodatno nezadovoljstvo. Kurti je podupirao i dijalog s međunarodnim partnerima kako bi podržao proces normalizacije između Kosova i Srbije. Njegova politika bila je fokusirana na stvaranje održivog suverenog Kosova, ali se suočila s kritikama i izazovima, uključujući i skeptike koji su sumnjali u njegove sposobnosti za postizanje sporazuma sa Srbijom. Ipak, Kurti ostaje ključna figura u političkoj areni Kosova.
Je li uopće moguće bilo kakvo rješenje za Kosovo koje bi prihvatili i Srbi i Albanci? Ne pokazuju li ovi zadnji događaji da nešto tako nije realno moguće?
– Nije nemoguće, ali treba stvoriti okolnosti u kojima bi takav sporazum bio održiv. Unatoč trenutnoj težini situacije, međunarodna zajednica i lokalni lideri moraju ostati predani traganju za takvim rješenjem koje će dugoročno osigurati mir i stabilnost na Kosovu i u širem kontekstu regije.
Vlada Crne Gore odgodila je za mjesec dana provođenje popisa stanovništva. Medutim, on će se očito održati već ove godine. Oporba je najavila bojkot. Može li zbog toga doći do većeg sukoba u Crnoj Gori?
– Prvotne reakcije prosrpskih političkih opcija u Crnoj Gori su očekivano negativne. Podsjećam da sam kao izvjestitelj Europskog parlamenta za Crnu Goru uložio amandman kojim se tražila odgoda popisa dok se političke napetosti u zemlji ne smire. Jasno je kako bi provedba popisa praktički paralelno s konstituiranjem Skupštine i sastavljanjem Vlade mogla imati dalekosežno negativne posljedice. Poziv Srpske pravoslavne crkve da se građani Crne Gore izjasne kao Srbi i govornici srpskog jezika izravno je uplitanje u demokratske procese u toj zemlji i očita kampanja dirigirana iz Srbije. Važno je da vlasti u Crnoj Gori postupaju transparentno i osiguraju legitimnost samog popisa kako bi se umanjila sumnja u njegovu objektivnost i rezultate. Povjerenje građana u provedbu ovog procesa ključno je za smirivanje političkih tenzija i osiguranje da popis izgubi atribuciju kontroverznosti.
Kada je Crna Gora proglasila neovisnost, neki su govorili da će ona potrajati do prvog izbornog poraza Mile Đukanovića. Poraz se dogodio. Može li Crna Gora uopće dugoročno opstati kao neovisna država, posebno ako popis pokaže da je znatno porastao udio Srba u stanovništvu, kao i onih građana koji su se izjasnili da im je srpski materinji jezik?
– Sigurno je da bi veliko povećanje udjela Srba u stanovništu i veći broj građana koji se izjašnjavaju kao govornici srpskog jezika dali vjetar u leđa prosrpskim snagama i tako pokrenuli novu političku dinamiku u Crnoj Gori, koja bi predstavljala prijetnju za crnogorsku naciju i stabilnost cijele regije. Zbog toga Srbija i Rusija toliko i rade na tome. Međutim, ne treba sumnjati u snagu crnogorskog otpora takvim scenaristima i lokalnim izvođačima političkih radova u korist »srpskog sveta«. Crnogorsku državnost su u povijesti već pokušale negirati različite inačice velikosrpskog projekta, ali se na kraju slomio on, a ne crnogorska želja za samostalnosti.
Što će se dogoditi ako procrnogorska oporba ne prizna rezultate popisa koji bi pokazao ovakve promjene?
– Transparentnost i vjerodostojnost procesa popisa stanovništva ključne su za izbjegavanje ozbiljnih političkih kriza. Ako procrnogorska oporba odluči ne priznati rezultate popisa koji bi pokazao promjene u etničkom sastavu stanovništva, to bi moglo izazvati dodatne političke napetosti u zemlji. Oporba bi mogla organizirati prosvjede, kampanje nesuradnje s vlastima ili druge oblike političkog pritiska kako bi osporila rezultate i izrazila svoje nezadovoljstvo. Situacija bi se mogla dodatno zakomplicirati ako međunarodna zajednica, uključujući EU i druge relevantne aktere, ne prizna rezultate ili izrazi zabrinutost zbog procesa popisa. Ovo bi moglo dovesti do međunarodnih pritisaka i povećati napetosti u zemlji.
Tko može jamčiti da će popis biti napravljen kako treba u situaciji kad će ga provoditi vlada čiji su članovi kao i aktualni predsjednik Republike jako bliski Beogradu?
– To će biti ozbiljan test za novu vladu koja će zbog svog sastava ionako biti pod posebnim povećalom zapadnih partnera Podgorice. U situaciji gdje postoji zabrinutost u vezi s nepristranošću provedbe popisa, ključno je otklanjati sve dileme i osigurati efikasan nadzor. Moguć je i angažman međunarodnih organizacija. Osim toga, uključivanje civilnog društva i oporbe u nadzor provedbe popisa također može pridonijeti vjerodostojnosti procesa.
U političkim kuloarima postoji teza da Sjedinjene Države popuštaju Beogradu kada su u pitanju Crna Gora i Republika Srpska, a s druge ga strane pritišću oko Kosova. Po toj logici zapad želi da Srbija napusti oslonac na Rusiju i uvede joj sankcije, te neizravno prizna neovisnost Kosova, a da će zauzvrat dobiti ustupke što se tiče Crne Gore, BiH, čak i Makedonije. Koliko ovakve teorije drže vodu?
– Za vrijeme mandata Donalda Trumpa, SAD je na zapadnom Balkanu unilateralno pokušao zaključiti dogovor Beograda i Prištine. To nije dalo rezultate. Biden je još kao senator bio uključen u formuliranje američke politike na jugoistoku Europe u vrijeme srbijanskih agresija na susjedne zemlje. Vodeći naravno računa o strateškim interesima Washingtona, on ipak surađuje s Bruxellesom na EU agendi na zapadnom Balkanu. Postoji međusobno razumijevanje EU-a i SAD-a o potrebi očuvanja stabilnosti, posebno u kontekstu ruskih napora da putem destabilizacije regije očuvaju svoj utjecaj u njoj. Što se tiče discipliniranja Srbije na Kosovu i »popuštanja« u pogledu Crne Gore i BiH, ne vidim tu neku jasnu logiku, jer takav pristup realno ne bi doveo do nekog održivog rezultata. Dapače.
Kakva je budućnost zemalja Zapadnog Balkana kada je u pitanju njihovo približavanje članstvu EU-a?
– Budućnost zemalja Zapadnog Balkana u kontekstu njihova približavanja članstvu u Europskoj uniji ovisi o nekoliko ključnih faktora. Prva je potreba za kontinuiranim političkim i gospodarskim reformama kako bi se uskladili sa standardima EU-a, uključujući borbu protiv korupcije i jačanje pravosudnog sustava. Drugo, regionalna suradnja i postizanje stabilnosti u regiji, što je podržano od strane EU-a. Rješavanje otvorenih pitanja i promicanje dobrosusjedskih odnosa ključno je za napredak i stabilnost. Treće, EU će i dalje pružati financijsku potporu i tehničku pomoć kako bi pomogao zemljama Zapadnog Balkana u njihovim reformama i pripremama za članstvo. Ovo uključuje korištenje instrumenata poput pretpristupnog fonda IPA i Mehanizma za pravno i institucionalno usklađivanje (PILC). Četvrto, unutarnje jedinstvo i solidarnost među zemljama članicama EU-a ključni su za podršku procesu proširenja. Nejedinstvo ili opstrukcije unutar EU-a mogu otežati napredak. Naposljetku, javno mnijenje u zemljama članicama EU-a igra značajnu ulogu u procesu proširenja. Pozitivan stav građana prema proširenju važan je za političku potporu ovom procesu.
Susjedna BiH je praktički paralizirana što se tiče ispunjavanja uvjeta koje je postavio EU jer tri konstitutivna naroda imaju potpuno oprečne ideje o tome kako BiH treba izgledati u ustavno-pravnom smislu. Je li to nepremostiva prepreka za bilo kakvo ozbiljno približavanje BiH članstvu u EU-u?
– Nedavna dodjela kandidacijskog statusa BiH pokazuje da ipak postoje pozitivni pomaci u ispunjavanju preduvjeta kao i dobra volja EU da to prepozna. Jedan od ključnih koraka prema članstvu u EU-u je i reforma izbornog sustava i Ustava Bosne i Hercegovine, što bi trebao biti rezultat konačnog prevladavanja statusa quo smrznutog Daytonskim sporazumom. Iako su duboke podjele i politički sporovi unutar BiH ozbiljan izazov, EU i međunarodna zajednica moraju nastaviti podržavati europsku perspektivu zemlje. Vidjet ćemo hoće li BiH do kraja godine dobiti datum početka pregovora o članstvu u EU-u.
Može li kazneni progon Milorada Dodika i pokušaj njegovog uhićenja, ako bude proglašen krivim, biti događaj koji bi uništio i ovu elementarnu političku stabilnost koja još uvijek nekako postoji u BiH?
– Milorad Dodik je kronična bolest BiH, ali nije jedina. Oklada nekih političkih aktera da će Milorad Dodik ostati presudni faktor političke stabilnosti u RS i BiH je svojevrsni cinizam, sličan Chamberlainovom pružanju ruke Hitleru. On je generator nestabilnosti, koji radi svojih opipljivih materijalnih interesa drži u poziciji talaca Srbe u BiH, odnosno RS. Međutim, veći problem vidim u činjenici da u političkoj eliti RS-a gotovo da i ne postoji odgovoran političar ili političarka koji bi bio spreman na dijalog o dugoročnoj stabilizaciji unutar cijele Republike BiH.
Koliko je međunarodnu poziciju BiH otežala činjenica da se dobar dio bošnjačke političke elite svrstao na stranu Palestinaca u ovom najnovijem ratu na Bliskom istoku?
– Svrstavanje dijela bošnjačke političke elite u najnovijem sukobu na Bliskom istoku može imati stanovitog utjecaja na ocjenjivanje međunarodne pozicije Bosne i Hercegovine. Međutim, važno je napomenuti da politički stavovi pojedinih lidera ili političkih stranaka ne predstavljaju službenu politiku cijele zemlje. Službeni međunarodni stavovi i politika Bosne i Hercegovine određuju se ipak na državnoj razini i temelje se na usklađivanju cijelog niza zajedničkih interesa.
Može li taj rat dodatno destabilizirati BiH? Ovog tjedna je mostarsko sveučilište dobilo ozbiljne prijetnje zbog svoje podrške Izraelu koji podržava i srpska strana u BiH.
– Prijetnje i napetosti, poput onih koje je primilo mostarsko sveučilište zbog svoje podrške Izraelu, ilustriraju osjetljivost ovih pitanja u ovako kompleksnoj državi. BiH se već desetljećima suočava s različitim unutarnjim izazovima, a događaji poput najnovijeg sukoba na Bliskom istoku imaju potencijal da dodatno podijele društvo.
Koliko bi mogao potrajati ovaj novi rat na Bliskom istoku?
– To je zaista nemoguće predvidjeti. Ali će sigurno učiniti cijeli svijet još nesigurnijim mjestom i dati poticaj postojećim te aktivirati nove sukobe.
Može li doći do uključivanja Hezbollaha, Irana i Sjedinjenih Država?
– Oni su već uključeni u sukob. Pitanje je hoće li doći do njegove eskalacije. Neki analitičari bi rekli da ni to nije pitanje jer je to izvjesno, nego kada će do toga doći. Hezbollah se već sporadično sukobljava s izraelskom vojskom uz pozadinsku podršku Irana. SAD bombardira položaje proiranskih skupina u Siriji nakon što su ovi dronovima napali američke vojne baze u Iraku. Dakle, puca se, ali ne onako intenzivno kako bi tek moglo jer ključni igrači još uvijek kalkuliraju što mogu dobiti, ali i izgubiti intenziviranjem sukoba.
