Obzirom da je ASEAN od 2020. treći najveći vanjskotrgovinski partner EU-a, Picula je za Večernji list napisao analizu u kojoj pojašnjava zbog čega je važna prisutnost EU-a u toj regiji i kakve prilike može otvoriti Hrvatskoj.
Tekst prenosimo u cijelosti.
Potkraj prošle godine obilježeno je 45 godina diplomatskih odnosa između Europske unije i ASEAN-a, Saveza država jugoistočne Azije, koji broji oko 688 milijuna ljudi. O značaju ASEAN-a, koji je od 2020. godine strateški partner EU, najviše govori činjenica da je riječ o trećem po veličini vanjskotrgovinskom partneru Unije, odmah iza Sjedinjenih Američkih Država i NR Kine.
Iako je još početkom svojeg mandata 2019. godine Europska komisija sebe nazvala “geopolitičkom”, tek su promjena američkog fokusa u vanjskoj politici, pandemija i ruska agresija na Ukrajinu u protekle tri godine Uniju usmjerile na značajniji vanjskopolitički angažman.
To su i okolnosti u kojima sam se, od 21. do 23. veljače u sklopu izaslanstva Odbora za vanjsku politiku Europskog parlamenta u Džakarti i Hanoju susreo s novim glavnim tajnikom ASEAN-a Kao Kim Hournom, indonezijskom ministricom vanjskih poslova Retno Lestari Priansari Marsudi, zamjenikom premijera Vijetnama Tran Luu Quangom, čelnicima parlamenata tih zemalja, ali i veleposlanicima zemalja članica EU akreditiranih u Indoneziji i Vijetnamu. Vrijedi naglasiti kako su EU i ASEAN slični u tome da zajednički nastupaju prema trećima, ali nisu sve članice ASEAN-a parlamentarne demokracije poput članica EU. To EU orijentira u diplomatskoj komunikaciji, kako sa Savezom, tako i njegovim članicama. Stalnu potrebu da se nadvladaju međusobne razlike potvrdila nam je indonezijska ministrica: “EU ima 27 država članica, ASEAN samo deset, ali to nikako ne znači da se nama lakše usklađivati.”
A sličnosti i razlike dvije organizacije dobro ilustriraju krilatice pod kojima djeluju njihovi parlamenti. Dok Europski parlament ističe svoju “ujedinjenost u različitostima”, parlamentarna skupština ASEAN-a naglašava: “jednu viziju, jedan identitet, jednu zajednicu”.
Trenutak u kojem je EU odlučila osnažiti svoje diplomatske napore u jugoistočnoj Aziji je dovoljno kompleksan i bez faktora rata u Ukrajini, o kojem članice ASEAN-a imaju različita stajališta. Osnažena Kina sve otvorenije pokazuje svoje ambicije u Južnom kineskom moru, američke inicijative AUKUS (Australija, Ujedinjeno Kraljevstvo, SAD), kao i QUAD inicijativa suradnje SAD-a, Indije, Japana i Australije, čine iznimno složen geopolitički krajolik u kojem Europska unija želi doprinositi, prije svega zalaganjem za očuvanje međunarodnog pravnog poretka u Južnom kineskom moru.
A to je za zemlje ASEAN-a iznimno važna tema, jer je Kina, od potpisivanja sporazuma o slobodnoj trgovini prije dvadesetak godina postala i jedan od važnih faktora velikog ekonomskog rasta zemalja članica, kojima je BDP od 2000. godine porastao pet puta. Primjera radi, Indonezija je jedna od rijetkih država koje imaju trgovački suficit s Kinom. Peking je čak uveo i antidamping mjere na uvoz čelika iz Indonezije. No, Kina ističe i svoje teritorijalne zahtjeve prema četiri zemlje ASEAN-a - Bruneju, Maleziji, Filipinima i Vijetnamu, a njezino ponašanje u Južnom kineskom moru remeti odnose sa svim članicama Saveza.
Članice ASEAN-a ne gledaju s velikom blagonaklonošću ni na AUKUS ni na QUAD inicijativu. S druge strane, tim zapadnim platformama kineska službena politika suprotstavlja svoju doktrinu “slobodnog i otvorenog Indopacifika”. Budući da ASEAN predstavlja jedno od gospodarskih i strateški važnih gravitacijskih središta svijeta, Strategija EU za Indopacifik usvojena 2021. godine može se promatrati kao nastojanje bloka da definira odnose prema regiji na temelju vlastitih uvjeta kako bi izbjegao marginalizaciju u rastućem sučeljavanju velikih sila.
Za Uniju su očuvanje mira, stabilnosti i slobode plovidbe u indo-pacifičkoj regiji od ključne važnosti, i to je bila jedna od najvažnijih poruka koje smo željeli prenijeti našim tamošnjim partnerima.
No, iz neslužbenih kontakata s diplomatima EU u Vijetnamu i Indoneziji, dobili smo i jasnu potvrdu potrebe daleko snažnijeg angažmana Unije nego do sada, kako značaj Unije ne bi nastavio opadati. Iz perspektive članica ASEAN-a, Kina je za njih trgovinski partner prvog reda, ali i velik izazov u geopolitičkom pozicioniranju. EU se prečesto doživljava kao “postkolonijalne” stare sile na zalasku, koje puno propovijedaju o vrijednostima, no nedovoljno isporučuju u odnosu na ono za što se načelno zalažu.
Važan dokaz spremnosti EU da bude dinamičnija u ovoj velikoj regiji je i preko 36 milijardi eura potpora za energetsku tranziciju, koje je stavila na raspolaganje Indoneziji i Vijetnamu. Jasno je kako pitanje postizanja okolišne neutralnosti nije jednako na listi prioriteta EU, Indonezije i Vijetnama, no sigurno je kako dijelimo svijest o ispunjenju tog cilja, pa tako i Vijetnam ima cilj postizanja neutralnosti do 2050.
Upravo takav tip angažmana daje EU priliku da se naše poruke, poput one o zabrinutosti zbog stanja ljudskih prava, uključujući prava radnika u Vijetnamu, glasnije čuju. No, treba istaknuti i da EU u Vijetnamu, najmnogoljudnijem od svih članica ASEAN-a, ulaže manje od primjerice jednog Samsunga.
Ipak, pogotovo u Indoneziji, postoji otpor “Zelenom planu” EU kojeg se doživljava kao nešto što Zapad nekritički nameće drugima. Po procjeni dužnosnika u Jakarti odredbe “Zelenog plana” ugrožavaju egzistenciju čak 10 milijuna obitelji. Riječ je o nastojanjima Bruxellesa da utječe na pretjerano krčenje autohtonih kultura u Indoneziji radi daljnje ekspanzije proizvodnje palminog ulja. Koliko je to osjetljivo pitanje govori podatak da čak 60 posto proizvoda na policama supermarketa u EU sadrži upravo palmino ulje! Pored toga i proizvodnja energije iz obnovljivih izvora je pod velikom poreznom presijom.
Indonezija je najveća država-arhipelag na svijetu jer obuhvaća 17.000 otoka. Potrebno je čak sedam sati leta od krajnje točke na zapadu do krajnje točne na istoku. Vlada pokušava novim programima ublažiti izrazite regionalne razlike u razvijenosti zemlje. Na otoku Javi se npr. ostvaruje šezdeset posto BDP-a Indonezije. Dobit od izvoza palminog ulja i ugljena uglavnom ne ostaje tamo gdje se stvara jer se slijeva u Jakartu ili Singapur.
Kao članica EU, Hrvatska s članicama ASEAN-a ima priliku poslovati pod jednakim uvjetima kao i ostale članice, a skorašnja 30. godišnjica uspostave diplomatskih odnosa između Hrvatske i Vijetnama, prilika je za jačanje trgovine, ali i suradnje u kulturi, sportu i znanosti. EU nam svojim povećanim angažmanom tu dodatno otvara vrata.
Dakle, prostor za napredak u cijeloj regiji je golem.
