Nedavno ste s predstavnicima Europske komisije, točnije predstavnicima Glavne uprave za energetiku (DG ENERGY) obišli otoke Cres, Krk, Lošinj, Unije, odnosno Zadar i Pag. Na Unijama je predstavljen projekt energetski neovisnog otoka. Koliko je izgledno širenje takvih projekata na ostale naše otoke? To pitam zato što, unatoč redovitim problemima s opskrbom vode i struje na nekim otocima u ljetnim mjesecima, sporo mijenjamo dosadašnje prakse?
Primjeri dobre prakse, a Unije to svakako jest, pokazuju da je moguće. Hoće li se ta "zaraza" proširiti i na ostale otoke, ovisi o nekoliko faktora. Prvenstveno, radi se o svijesti, a onda i odluci otočana da promijene i poboljšaju uvjete života te učine svoje otoke energetski bogatijima i riješe probleme opskrbe energentima. To, dakako, nije niti jedini, a moguće niti najveći, problem koji muči naše otočane, ali je problem za kojeg u Uniji trenutno ima izrazite spremnosti rješavati i to je prilika koju treba iskoristiti. Znanja i dobrih iskustava u takvom prelasku na obnovljive izvore i održivo upravljanje resursima ima, a postoje i novčana sredstva iz europskih fondova na raspolaganju za te namjene. Unije je malen otok na kojem tijekom zime živi, kažu mi sami otočani, niti 50 duša. Opseg i intenzitet problema koji ih muče, naravno, nadilaze usko područje energetike. Međutim, otočani ovog otočića su gotovo jednoglasno podržali projekt energetske neovisnosti te izrazili želju da u njemu izravno sudjeluju što je ključno za njegov uspjeh. Proces promjena kod nas ide sporo ali se napredak vidi. Upravo je ovog tjedna potpisan sporazum o izgradnji najveće solarne elektrana u Hrvatskoj, snage 6.5 megavata, koja će se graditi na, Uniju susjednom otoku, Cresu i to na lokaciji Orlec Trinket. Ako mogu Unije, Cres i Krk ne vidim niti jedan razlog zašto se priča ne bi širila i južno, posebice uz snažnu podršku kakvu imamo iz Unije. Dakako, energetska budućnost otoka ovisi i o podršci odgovornih nacionalnih tijela koja bi energetsku tranziciju otočnih ekonomija trebala prepoznati kao prioritet te im pružiti odgovarajuću podršku, ali i ispraviti neke greške iz prošlosti poput zabrane izgradnje vjetro-elektrana na otocima. Za rješavanje otočnih problema, kako energetskih tako i drugih, potrebno je da se sve razine političkog odlučivanja stave na raspolaganje otočanima koji znaju kako.
Inicirali ste osnivanje Tajništva za otoke unutar Europske komisije, prvog radnog tijela namijenjenog isključivo otocima. Kakve to mogućnosti otvara hrvatskim otocima zainteresiranim za unapređenje kvalitete života?
Osnivanjem Tajništva za otoke popunjena je praznina unutar EU administracije koja je gotovo pa ignorirala činjenicu da, ne računajući otočke nacije (UK, Irsku, Cipar i Maltu), 2136 europskih otoka tvori zajedno 455.000 km 2 i gotovo 19 milijuna stanovnika što bi tvorilo četvrtu najveću državu članicu po površini i jedanaestu po broju stanovnika. U naredne dvije godine, Tajništvo za otoke ima zadatak izravno pomoći svim, pa i hrvatskim otocima, izraditi planove prijelaza na obnovljive izvore energije kao i pomoći u pronalasku financijskih sredstava. Europska komisija je obvezala Tajništvo na organiziranje pet setova radionica za otočane kao i dva otočna energetska foruma, kako bi se što više podigla ne samo svijest o važnosti korištenja čiste energije, nego i kapaciteti za njihovu provedbu. Ukratko, hrvatski su otoci u Tajništvu dobili jedinstvenu kontakt točku kojoj se mogu obratiti u svakom trenutku, makar bili tek na samom početku energetske tranzicije. S druge strane, Tajništvo je istovremeno i ispomoć Komisiji u prilagodbi postojećih politika i fondova za energetiku na otocima, pa se u tome nalazi neizravna, ali i dugoročna pomoć za otoke tj. bolje razumijevanje njihovih potreba.
Cijeli intervju čitajte na linku.
