Hrvatski zastupnik u Europskom parlamentu i izvjestitelj EP za odnose s SAD-om Tonino Picula u intervjuu za ovotjedni broj Globusa govorio je o svojem izvješću za SAD, te krizi s cjepivima u Uniji. Intervju pročitajte u nastavku.
Odbor za vanjske poslove Europskog parlamenta vam je dao mandat da započnete s pripremom dokumenta preporuka za odnose između Europske unije i SAD-a. O kakvom je dokumentu riječ? Što trenutno radite po tom pitanju?
Povod za izradu takvog dokumenta je činjenica da su odnosi Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država tijekom protekle četiri godine pali na najnižu razinu od uspostave postojećeg globalnog multilateralnog poretka i euroatlantskog partnerstva nakon Drugog svjetskog rata. Prije toga, dugih sedamdeset godina međunarodni je poredak temeljen na demokratskim vrijednostima, otvorenim društvima, zaštiti ljudskih i manjinskih prava bio plod zajedničkih napora SAD-a i EU. Izbor Joea Bidena za predsjednika Sjedinjenih Država pobudio je optimizam u EU i pružio šansu za svojevrsno resetiranje transatlantskih odnosa. Istodobno, u nekim će se područjima interesi i pristupi neizbježno razlikovati, kao što se to zapravo događalo i prije Trumpa. EU i SAD, dakle, moraju ponovno izgraditi međusobno povjerenje i dogovoriti transatlantske metode rada. Obnova temelja dovest će do boljeg političkog konteksta za konstruktivno rješavanje problema u kojima se naši interesi objektivno razilaze. Preporuke će analizirati stanje transatlantskih odnosa, identificirati područja od zajedničkih interesa, kao i ona u kojima je dijalog potreban da bi se prevladale razlike. Konačan cilj je formulirati niz preporuka za Vijeće, Komisiju i Europsku službu za vanjsko djelovanje. Trenutno se konzultiram s širim krugom kolega od kojih očekujem politički i ekspertni doprinos u izradi dokumenta
Kako biste ocijenili sadašnje odnose između SAD-a i Europske unije?
Administracija prethodnog američkog predsjednika Donalda Trumpa četiri je godine kontinuirano donosila odluke i provodila politike čija je izravna posljedica bila ozbiljno urušavanje transatlantskih odnosa. Od trgovinskog i carinskog rata kojim je Trump je udario na neke od najvažnijih europskih izvoznih industrija, preko izlaska iz Pariškog klimatskog sporazuma, sve do izlaska iz Svjetske zdravstvene organizacije usred pandemije jer nije odgovarala njegovim političkim ciljevima ili Iranskog nuklearnog sporazuma. Trump je činio sve da inaugurira novi poredak u međunarodnoj politici u kojem bi dotadašnje partnere učinio podređenima, u svojevrsnom Manifest Destiny pothvatu prema Europi. Nova američka administracija Joe Bidena i Kamale Harris još je prije stupanja na vlast jasno rekla kako planira raskinuti s Trumpovom politikom, obrativši se upravo EU kao glavnom partneru u poštivanju multilateralnog poretka. Povratkom u Pariški sporazum i WHO signalizirali su kako se misle držati svoje riječi. No, ne treba gubiti vrijeme i čekati da SAD razriješi svoje unutarnje probleme kako bi ponovno oblikovala politiku prema EU. Europska unija treba imati političku viziju za oblikovanje nove, zajedničke politike prema SAD-u, ali i europskim sistemskim, strateškim rivalima u okvirima onog što nazivamo strateškom samodostatnošću u okvirima postojećeg partnerstva. To znači jačanje zajedničke europske obrambene politike i stvaranje novih aktivnijih politika prema Rusiji i Kini. Takva koherentnija EU bi bila i pouzdaniji partner i SAD-u.ž
Na kojim područjima treba posebno staviti naglasak u cilju poboljšanja tih odnosa?
Borba protiv klimatskih promjena je globalno strateško, ekonomsko, zdravstveno i sigurnosno pitanje broj jedan u 21. stoljeću i zaista je ohrabrujuće da je na čelu SAD-a ponovno predsjednik koji ne negira postojanje klimatskih promjena, već najavljuje borbu za klimatski neutralni SAD, u skladu s našim EU2050 ciljevima klimatske neutralnosti koje pokušavamo postići i kroz Europski zeleni plan. Te će politike u velikoj mjeri oblikovati i cijeli niz drugih sporazuma i politika, kako u našim međusobnim odnosima, tako i u odnosima s trećim zemljama ili blokovima. Spomenuo sam već i odnose s Kinom i Rusijom, gdje smatram kako imamo osnove za zajedničko djelovanje u sferama kibersigurnosti, trgovine, zaštite okoliša, ali ne smijemo zaboraviti ni činjenicu kako SAD i EU baštine zajedničke vrijednosti demokracije, vladavine prava i zaštite ljudskih prava, što nas čini svojevrsnom zajedničkom branom protiv sve utjecajnijeg autoritarizma na globalnoj razini.
Neki tvrde da je cjepivo protiv korona virusa namijenjeno Europskoj uniji, završilo u SAD-u. Imate li i vi takvu informaciju i kako to može utjecati na odnose SAD-a i EU?
Problem proizvodnje i isporuka cjepiva protiv COVID-19 daleko je kompleksniji od glasina o tome da su doze cjepiva namijenjenih EU završile u SAD-u. S jedne strane, kašnjenja u isporukama AstraZenecinog cjepiva posljedica su nedovoljnih proizvodnih kapaciteta i činjenice da je Europska komisija propustila s proizvođačima sklopiti ugovore koji ih jasno obvezuju na to da u strogo definiranim rokovima isporuče zadane količine. S druge, iz zemalja Europske unije do sad je prema drugim zemljama izašlo 257 pošiljki cjepiva, odnosno 34 milijuna doza, i tek je prošlog tjedna jedna od 258 zadržana u Italiji prije slanja za Australiju. U SAD je EU izvezla oko 950 tisuća doza cjepiva, prema izjavama nekih EU dužnosnika. Zato se može reći kako je EU svojim pristupom, umjesto dodatnih procjepljivanja, izazvala internu krizu i dala argumente članicama koje zazivaju uvoz ruskog i kineskog cjepiva. Iste su i do sada iz svojih unutarnjepolitičkih ulazile u partnerstva s europskim rivalima. Tek na to dolazi i činjenica kako je SAD faktički uvela zabranu izvoza cjepiva i komponenti za njihovu proizvodnju, do razine da Kanada i Meksiko iz SAD-a nisu dobili nijednu bočicu cjepiva. Sve zasigurno utječe i na rokove proizvodnje i isporuke globalno.
Zastupnici Europarlamenta su nedavno podržali prijedlog Komisije o direktivi EU-a o minimalnim plaćama, opisujući ga kao važan korak kako bi se osiguralo da svi mogu zarađivati za život od svojega rada i ravnopravno sudjelovati u društvu. Je li na EU razini određen iznos minimalne plaće ili je na državama članicama da same o tome odlučuju?
Rasprava o minimalnoj plaći nastavlja se na raspravu o minimalnom dohotku, koja je započela prošlo ljeto usred donošenja odluka o pandemijskoj pomoći kroz Next Generation EU program. Prijedlog Komisije, prema kojoj bi minimalna plaća bila adekvatna iznosi najmanje 60 posto nacionalnog medijana i 50 posto prosječne bruto plaće, trebao bi omogućiti da osoba zaposlena na puno radno vrijeme ne padne u siromaštvo bez dodatne pomoći države. Smatram da je riječ o mjeri koja je dobrodošla za sve članice Unije, jer je opasnost od pada velikog broja građana Hrvatske i Unije ispod granice siromaštva golema. Pogotovo u vrijeme deklasiranih gospodarstava diljem EU. Podržavam i inicijativu netom pokrenute kampanje Europske federacije sindikata o proširenju zaštite putem kolektivnih ugovora da se što veći broj radnika u svim industrijama uključe u sindikate i na taj način zaštite svoja primanja i radna prava.
