KOREKTNIJU SLIKU UČINAKA ĆEMO IMATI 2023., NA DESETU OBLJETNICU ČLANSTVA
Dvadeset i dvije godine nakon međunarodnog priznanja, trinaest godina nakon uspostave prvih ugovornih odnosa s Europskom unijom i nakon osam godina od početka pregovora o članstvu, Republika Hrvatska je 1. srpnja 2013. godine ostvarila jedan od svojih ključnih ciljeva. Kao zemlja sa značajnim ratnim i poratnim traumatičnim iskustvima, suočena sa daleko oštrijim kriterijima za ulazak u članstvo poslije proširenja EU iz 2007. godine, Hrvatska se tijekom godina pregovora postupno mijenjala nabolje u korist, prije svega, svojih gradjana. Dobro je podsjetiti kako je baš Hrvatska prva država koja se kandidirala za članstvo u EU u 21. stoljeću. Kada je Hrvatska postala punopravna članica Europske unije bilo je to osmo proširenje u povijesti EU i tek drugo u kojem je u članstvo ušla samo jedna zemlja. Nijedna država nije prije toga aplicirala za članstvo u EU sa uvedenom jedinstvenom valutom, uskoro naraslom na 27 članica, ali i sa ozbiljnom krizom u eurozoni, te turbulentnim političkim nemirima i ratnim sukobima u neposrednom susjedstvu. Osim navedenog, Hrvatska je prva zemlja primljena u članstvo EU nakon stupanja na snagu Lisabonskog sporazuma.
Nema sumnje, Europska unija je Hrvatskoj donijela dosta pogodnosti. Hrvatskim je tvrtkama olakšan pristup zajedničkom tržištu kao i ugovorima EU o slobodnoj trgovini. Pojačan je interes tvrtki iz i izvan EU za suradnju s hrvatskim, omogućen je pristup novim znanjima i tehnologijama te strukturnim i kohezijskim fondovima EU. Donesen je niz pozitivnih promjena u zakonodavnom okviru i omogućena je sloboda kretanja i poslovanja našim građanima u različitim članicama Unije. Ono što je Hrvatska morala pokazati na zajedničkom velikom tržištu jest da je konkurentna, a to je i prednost i mana Europske unije jer potiče kompetitivnost, ali istovremeno smanjuje i „prostor pod suncem“. No, nismo mi jedina zemlja koja je imala problem s adaptacijom i reformama. Ono što jesmo propustili jesu prilike da od drugih zemalja preuzmemo alate pomoću kojih su one to napravile. Također, Hrvatska se suočila i s poteškoćama u korištenju sredstava iz EU fondova i na žalost, zaostaje za stopama iskorištenja na razini EU. Sloboda kretanja, robe, usluga, kapitala i ljudi, temelj je europske integracije. Bez toga, jedinstveno tržište ne može funkcionirati. No, dok mi imamo sve veću mobilnost ljudi, na žalost ne možemo reći isto i za kapital.
Cijeli članak čitajte na linku.
