HR EN
12. veljače 2018. Internet & tisak

Kolumna: Hrvatska i Ujedinjeni narodi

Povodom 25. obljetnice članstva Republike Hrvatske u Ujedinjenim narodima koja je bila lani, zastupnik i bivši ministar vanjskih poslova Tonino Picula napisao je kolumnu o iskustvima Hrvatske kao članice.

Prošle smo godine obilježili 25. obljetnicu članstva Republike Hrvatske u Ujedinjenim narodima. Prilika je to da se osvrnemo na naša iskustva članstva u jedinoj globalnoj multilateralnoj političkoj organizaciji. Kada bih pokušao opisati UN i stanje u UN-u jednom frazom, ta bi fraza bila – susretanje suprotnosti. Doista, UN je mjesto susreta – ljudi, nacija, vjera, interesa, rasa, politika, društvenih uređenja…

UN i sastanci UN-a u svim svojim raznolikim formatima, prvenstveno su prilika da na jednom mjestu susretnete ljude koje inače ne biste imali prilike susresti. Za nas političare, uvijek sjajna prilika za razgovore. “Mali” i “veliki” sjede za istim stolom.

Hrvatsko primanje u članstvo UN-a 1992. godine bila je i globalna politička premijera nove, male hrvatske države i ta činjenica prepoznavanja RH u Ujedinjenim narodima, širom je otvorila vrata i mnogim drugim bilateralnim priznanjima, a onda kasnije i bilateralnim i multilateralnim odnosima. Sve je to za malu i novu državu poput Hrvatske bilo izuzetno važno. Tada gotovo da nije bilo hrvatskog državljanina koji nije s ponosom gledao na hrvatski stijeg kako se vijori na East Riveru. Bilo je to vrijeme i Domovinskog rata. UN-ove “plave kacige” odigrale su i značajnu misiju u postizanju i očuvanju mira u Hrvatskoj. Možda nije pretjerano reći da je tada UN bio naš prozor u svijet.

Imao sam čast, kao ministar vanjskih poslova Republike Hrvatske, 2002. godine povodom desete obljetnice Hrvatskog članstva u UN-u, u Zagrebu ugostiti Kofija Anana, tadašnjeg glavnog tajnika UN-a. Nakon naših razgovora, u Ministarstvu vanjskih poslova potpisan je i Memorandum o suglasnosti između Vlade Republike Hrvatske i Ujedinjenih naroda o doprinosu sustava stand-by aranžmana UN-a, kojim se definiraju vojni i policijski kapaciteti s kojima RH može sudjelovati i mirovnim operacijama UN-a. Potpisivanje tog Memoranduma, simbolički je označilo i novu fazu – Hrvatska je prestala “biti domom” UN-ovim mirovnjacima i sama je postala dijelom UN-ovih mirovnih snaga. Tako, primjerice, danas sudjelujemo u brojnim UN-ovim operacijama potpore miru – u Zapadnoj Sahari, Libanonu, Indiji i Pakistanu…

Cijelu kolumnu čitajte na linku.

Koristimo kolačiće (cookies) kako vam poboljšali online iskustvo. Korištenjem naše web stranice pristajete na uporabu kolačića.