Deutsche Welle: Vaša uloga na novoj dužnosti je reguliranje uvjeta za dodjelu 14,5 milijardi eura iz IPA III programa za šest država Balkana koje još nisu članice EU-a. Kako ocjenjujete hrvatske susjede, obzirom da se programiranje ubuduće neće temeljiti na omotnicama s novcem za pojedine zemlje, nego na tematskim i projektnim prioritetima poput vladavine prava, osnovnih ljudskih prava i migracije, socioekonomskog razvoja i slično?
Tonino Picula: Crna Gora je status kandidatkinje stekla još 2010. godine, Srbija dvije godine kasnije, a Bosna i Hercegovina još uvijek nije i teško je reći kad će. BiH objektivno nazaduje, izostaju političke, gospodarske i socijalne reforme i to potiče ionako loše međustranačke odnose i blokadu institucija, a što se očituje i u njihovom korištenju EU sredstava. U BiH se nedovoljno poštuju načela jednakopravnosti, supsidijarnosti i federalizma, nužni da bi BiH dovršila tranziciju u djelotvornu i potpuno funkcionalnu državu. Crna Gora je otvorila ukupno 32 od 35 poglavlja u pregovorima, a tri su privremeno i zatvorena. Izvješće EK za 2018. godinu otkriva manjkavost u području povjerenja u izborni sustav, ali s druge strane, Crna Gora ostvaruje umjeren napredak u pravosuđu, a isti napredak ostvaruje i u javnoj upravi, u pogledu racionalizacije i depolitizacije, gdje je potreban dodatni trud. Tako treba promatrati i prioritete za korisnike u IPA III. Prema izvještaju EK za 2018., Srbija i dalje zaostaje u vladavini prava i medijskim slobodama, dok je napredovala u područjima gospodarstva i regionalne suradnje. Već sam govorio o Vučićevoj ulozi u urušavanju neovisnosti institucija i vladavini prava, kao i izostanku volje da se do kraja riješe pitanja nestalih u ratovima u RH, BiH i na Kosovu. Srbija ima otvorenu EU perspektivu, no pitanje je i koliku realnu volju za pridruživanjem Uniji Vučićev režim pokazuje vezujući svoju sudbinu u velikoj mjeri uz Rusiju, odnosno uz Putinov režim. Zbirno gledajući, problemi koji se mogu nazvati zajedničkim, i na čemu će se morati inzistirati kroz financiranje u IPA III, je slabo razumijevanje vlastite uloge i funkcija institucija koje bi trebale biti nositelji i provoditelji vladavine prava, zaštite ljudskih prava, učinkovitosti sudstva, zaštite manjina, zaštite okoliša.
Prilikom imenovanja rekli ste da je od strateškog interesa za RH da na svim svojim granicama jednog dana ima druge članice EU-a. Što može Hrvatska činiti u tom smjeru?
Hrvatska je jedina zemlja koja je svoj proces ulaska u EU započela prije institucionalnog zamora proširenjem i završila nakon Velike recesije. Samo po sebi, to je bilo iskustvo koje je donijelo određenu 'institucionalnu mudrost', koju bi mi mogli prenijeti drugim zemljama regije koje su potencijalne članice. Hrvatska je zbog naslijeđenih slabosti nastalih tokom ratnih i autoritarnih devedesetih bila pod puno većom lupom EU, a BiH, Kosovo, Srbija i Crna Gora u kategorijama vladavine prava, zaštite ljudskih prava i generalnog institucionalnog razvoja i dalje imaju puno za naučiti i od takve Hrvatske. Bez toga, članstvo u EU je za zemlje regije teško ostvariv cilj. S druge strane, kao članica EU, Hrvatska može i treba uvjeriti druge zemlje članice da nam je u zajedničkom interesu IPA III, i integriran tzv. zapadni Balkan i za to pridobiti dodatne saveznike.
Cijeli intervju čitajte na linku.
